Naselje Birjan sa 503 žitelja nalazi se na 12km-a jugo-istočno od grada Pečuha, 800m-a od glavne ceste Pečuh-Mohač pod brojem 57. Povijest okoliša tadašnjeg naselja vuče se u stara vremena, u zemljištu pored naselja našli su predmete još iz doba miocena. Mjesto naselja i njegov okoliš je bio naseljen već u rana vremena, prešli su preko ovog naselja predstavnici mnogih naroda i njihovih kultura. Prema istraživanjima i pronađenim predmetima iz rimsko doba, pored sela se vukla vojna cesta Osijek-Sophianae. Od 1954. do 1962. u samoj blizini sela otkrili su groblje, stražarnicu, kamenje i posude, koje ukazuju na naselje iz rimsko doba.
Po pisanim spomenicima Birjan se prvi puta spominje 1185. godine. Po spisima crkvene desetine 1332. godine selo je imalo zasebnu plebaniju. Do početka 16.st. naše naselje je bilo gusto naseljeno. Za vrijeme turske okupacije okružuljuća mala naselja su izumrla, tako i selo Pirman, koje se nalazilo u blizini sadašnjeg sela, a o kojem i dan danas svjedoči nadpis na crkvenoj ploči i poljski put. 1559. godine kuća, koje su plaćale porez, bilo je dvije, a s kraja 1600-ih godina spisi spominju 9 kuća. Od kraja 1600-ih godina iz Bosne useljavaju Šokce katoličke vjere u 12 okolnih sela grada Pečuha, među kojima je i Birjan. Godine 1713. zemljišno područje sela pripadalo je obitelji Battyhány, tada je u selu živjelo 19 obitelji, koje su plaćale porez. Godine 1738. srušili su pavlinski samostan, koji je bio blizu sela i još iste godine u selu Birjan sagradili malu crkvu od drveta i od kamena, u ovo vrijeme u selu je živjelo 93 stanovnika. Po izvorima iz godine 1815. stanovništvo Birjana je iznosilo 474 stanovnika, i tako godine 1820. počeli su izgradnju nove škole. Po spisima iz 1828. godine stanovništvo sela je iznosilo 537 stanovnika, tada je naselje bilo znamenito po vinogradima i šumama. Godine 1840. Birjančani postojeću crkvu pregrade u crkvu s tri lađe od kamena i od cigle, koju su posvetili u čast Snježne Gospe. U drugoj polovini 19.st. Hrvati iz okolnih naselja rado se naseljuju u Birjan, i u ta vremena kod mnogih obitelji nije bilo rijetko da se rodi 4-6-8-oro djece.
Poslije Austro-ugarske nagodbe u selu Birjan u većem broju su živjeli Hrvati, to se održalo sve do Trianona, naravno pored Hrvata živjelo je u selu nekoliko mađarskih i njemačkih obitelji. Krajem 19.st. selo je imalo više nego 680 stanovnika, u dvorazrednoj školi učilo je više nego 110 djece, funkcionirala je i Rimo-katolička čitaonica i Društvo zemjoradnika, selo je imalo plesnu grupu i ansambl plesova bocom na glavi, a imali su i knjižnicu sa više sto tomova knjiga.
I.svijetski rat nije zaobišao ni naše selo, poginulo je više nego tridesetoro muškaraca. Godine 1922. Birjančani su u spomen poginulih heroja podigli spomenik, koji je građen od kamena, bronze i željeza, i na kojem spomeniku su uklesana imana poginulih vojnika. Stanovništvo sela u ovo doba živjelo je u potpunosti od zemljoradnje, skoro je svako imao svoju zemlju, a društvo sela sačinjavalo je malo i srednje kmetstvo. Prije I. svj. rata u selu je bilo 2 trgovine mješovite robe, 3 krčme, jedna čarda i 2 kovačnice,a bilo je i udruge za korištenje pašnjaka, livada i šuma. Poslije I. svjetskog rata osnovali su u selu prvu mlijekarnu. Između dva svijetska rata zemljište je bilo pretežno u rukama malog i srednjeg kmetstva.
U II. Svjetskom ratu izgubilo je živote više nego 20-oro Birjančana. 25. studenog 1944.g. u selo je stigla sovjetska armija sa kojom su stigli i Bugari, zbog toga je došlo do više pogubljenja u selu. Poslije 1945. godine počela je komunistička manipulacija i organiziranje zadruga. Do početka 1950-ih godina raspale su se trotipne zadruge, oduzeli su svu imovinu(padláslesöprés) pa su ljudi 50-ih godina živjeli u velikom siromaštvu. Godine 1956. u selu je došlo do manjih pokreta, srušili su kip Lenina, razbili su Crvenu zvijezdu, a zbog toga su poslije 4. studenog uhapsili više ljudi. Od 1959. g. ubrzala se organizacija zadruga, agitatori u kožnim kaputima s pištoljima, pokazujući svoju snagu su plašili seljake da bi oni što u većem broju stupili u zadrugu. 1960.g. u Birjanu se osnovala „Zadruga Petőfi”, koja je samostalno funkcionirala godinu dana, nakon toga 1961.g. internirala se u poljoprivrednu zadrugu „Közösút Belvárdgyula”.
Od 1949.g. vozi redovita autobusna linija od Pečuha do Birjana, koja je omogućila primanje posla u industriji. Od 1960.g. i zbog organizacije zadruga, i zbog primanja posla u industriji, stanovništvo sela za 70-e godine smanjilo se na 320 osoba. Godine 1963. zatvoren je vrtić, 1966.g. viši razredi osnovne škole, a 1973.g. i niži razredi.
Do kraja 1970-ih godina socijalizam je razbio sve društvene i ekonomske veze, pa se u ovo vrijeme puno njih odlučilo da napušte selo.
Početkom 1980-ih godina sve više i više mladih je gradilo nove kuće i željelo obezbijediti svoju budućnost u selu Birjan. Broj stanovnika 1990.g. iznosilo je 420 osoba. U razvoju sela je počeo velik preokret od 1998.g., kada su se sagradile nove ceste, s izgradnjom stambenih teritorija u proteklih 12 godina sagradilo se otprilike 35 stambenih zgrada, i dva stambena parka. Broj stanovnika 2010.g. je dostigao 530 osoba.
U više nego 800 godišnjoj povijesti sela Birjana bilo je uvijek dobrih desetljeća i stoljeća, ali nažalost je bilo i teških vremena, iz kojih je jaka zajednica potpomagala uspon sela, tako je to bilo poslije turske okupacije, I. i II. svj. rata i nakon razdoblja 1998.g.
U selu je postavljen kip kralju Svetom Stjepanu, kralju Svetom Ladislavu (koji je 1083.g bio u dolini „Luka”, koja je pripadala Birjanu), i Lajošu Kossuthu. U razvitku našeg sela primilo je učešće mnogo marljivih ljudi i to čine i dan danas. Zahvaljujući našoj pršlosti u sadašnjicu smo prenijeli običaje kao npr. ples bocom na glavi, postavljanje majpan-a, koji običaji jačaju iz dana u dan našu složnu zajednicu. Naselje Birjan izdigavši se iz svog okoliša formirao se za predgradsko naselje i formira se i dan danas, gdje stanovništvo odmarajući živi.